Text napisao: Sreto Pijetlović

Božićni praznici i običaji u Crnči

Tuknica
Na dva dana pred Božić 5. Januara je tuknica. Toga dana se kolje i priprema pečenica za Božić. Za pečenicu u Crnči  i okolnim mjestima se obično kolje prase .Nekada se pečenica "tukla" ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase klalo.Zato je ovaj dan nazvanTuknica.Na Tuknicu djecu "ne valja" tući, jer će cele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.

Badnjidan
6. januar dan prije Božića zove se Badnjidan, ovim danom već počinje Božićno slavlje. Pre izlaska sunca, na Badnjidan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da siječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić. Stablo cerića treba da bude toliko, da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak. Badnjak se siječe i zasijeca sa istočne strane. Po iskazima moga djeda Dušana, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili trganjem. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije zaustrnuti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i predaje domaćici kuće. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče. Tada sa uveče isiječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet.Zatim domaćin sa sinovima ga unosi  u kuću i jedan od njih prvi prijeđe desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i ostale ukućane riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" A oni odpozdravljaju: "Dobro veče! Čestiti vi i vaš Badnjak!" Isiječeni badnjak stavlja pored šporeta, i odmah se jedno drvo loži. Posle toga se postavi zajednička večera.

Božić
Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U tijesto se stavlja novčić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni doručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najpre lijevu plećku, glavu i dio od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, okadi ikone, i sve prisutne, zatim kadionicu preda nekom mlađem koji kadi celu kuću, čita se "Oče naš" naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, i na kraju lomi. Lomi se na četiri dijela .I onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za sto.Na Božić ujutro pre svitanja ,zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja.Posle doručka domaćin i ukućani odlaze u crkvu na Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora. Ljudi se pozdravljaju rečima: "Hristos se rodi!" Otpozdravljaju: "Vaistinu se rodi!"Treba napomenuti da se ovako pozdravlja sve od Božića do Bogojavljenja. Na Božić, rano pre podne,kad u kuću dođe gost, on se posebno dočekuje u kuću, a i on sam pozdravlja Božićnim pozdravom, "Hristos se rodi!" , ljubi se sa ukućanimai čestita Božić. Domaćica posle toga posluži gosta, po narodnom vjerovanju on je čovjek,koji za cijelu narednu godinu donosi sreću u kuću.A zatim posle toga svega se kreće u obilazak i posjetu rodbine i komšija. Najradosniji praznik među svim praznicima, kod Srba se Božić. Praznuje se tri dana.

----------------------------------------------------------------

Sveta tri jerarha 12.02.

Ovaj praznik ima za urednika ovog sajta posebno značenje!

Sveta tri jerarha su svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti. Oni imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar (po crkvenom), Grigorije Bogoslov 25. januar (po crkvenom) i Jovan Zlatoust 27. januar i 13. novembar (po crkvenom). A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnina. Jednom nasta odnekuda raspra u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi rešen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (27. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, napose u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se reši na taj način što se odredi 30. januar/12 februar kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

Srpska pravoslavna crkva slavi ih 30. januara po crkvenom, a 12. februara po gregorijanskom kalendaru.

U vreme cara Aleksija Komnena, došlo je među učenim ljudima u Carigradu do nesuglasica i prepirki, koji je od trojice svetitelja bio najveći. Po jednima je to bio Sveti Vasilije Veliki, jer je duboko prodro u tajnu bića, isti onaj Vasilije koji se svojim vrlinama upodobio Anđelima i takmičio se sa njima. On nije tako lako opraštao grešnicima, bio je strog, jer nemade u sebi ničeg zemaljskog.

Nasuprot njemu, bio je Sveti Jovan Zlatoust, koji je lako opraštao grešnicima i privlačio ih pokajanju. Zato ga jedni smatraše manjim od Vasilija Velikog, a drugi pak zbog njegove slatkorečivosti i razumevanja slabosti ljudskih većim od Vasilija. Postojala je i treća grupa, koja je veličala Svetog Grigorija Bogoslova, smatravši da je on najveći od njih trojice, jer odlikova se on kitnjastim i divnim stilom, kojim je prevazilazio sve crkvene mudrace. I tako dođe do podele među pristalicama njihovim na: Vasilijane, Grigorijane i Jovanite. Ali, po promislu Božjem sve se završi u korist Crkve i to čudesnim snoviđenjem episkopa Evhaitskog, Jovana kome se javiše sva tri svetitelja rekavši mu: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš i nema u nama ništa protivrečno, nego smo svaki u svoje vreme pobuđivani Duhom Božjim, pisali razne knjige na spasenje ljudi. I među nama nema ni prvog, ni drugog, nego ako jednog spomeneš, odmah su i druga dvojica tu." Poučiše oni episkopa Jovana da se ustanovi jedan zajednički praznik i da se prestane sa deobom onih koji se spore i prepiru oko njih.

Sastavljena je jedna zajednička služba i određen je jedan zajednički praznik za svu trojicu - SVETA TRI JERARHA - koji se praznuje 12. februara (30. januara po julijanskom kalendaru), a svaki od ova tri svetitelja ima poseban dan u godini kada se praznuje. I to: Sveti Vasilije Veliki praznuje se 14. januara (1. januara po starom kalendaru), Sveti Grigorije Bogoslov 7. februara (25. januar, po starom kalendaru) i Sveti Jovan Zlatoust 9. februara (27. januara, po starom kalendaru).

                           Kopija Sreto Pijetlović

              VASKRS

Nedelja :       "Hristos Voskrse!"

Vaskrs je veliki hrišćanski praznik u godini.A meni poznato kako mi to Crnčani a i oklina u našem okruženju,kažemo Uskrs.Gospod Isus Hristos je svojim čudotvornima vaskrsenjem pokazao svoju božansku moć, pobjedio smrt i đavola i otvorio nama put u život vječni. Gospod Isus Hristos je svojim čudotvornim vaskrsenjem potvrdio pobjedu života, svjetlosti i radosti.To je dan vječne radosti, dan kada je Hristos, bezgrešni Sin Božiji i Sin Čovječiji, pobijedio smrt. "Ovome danu koji stvori Gospod, radujmo se i veselimo se u njemu!"
U Crnči kao i u svim hrišćanskim domovima običaj je da se za Vaskrs farbaju jaja.
Domaćice i djeca šaraju jaja nastojeći da svako jaje bude što ljepše. Jaja se kuvaju na Veliki petak u vodi u koju se doda malo osveštane vodice, koju je sveštenik osvještao u toku Vaskršnjeg posta. Jaja se šaraju voskom i boje u lukovini ili nekoj vještackoj boji. U mnogim našim kućama ,prvo jaje koje se ofarba čuva se u kući do sledeće godine. Zovemo ga čuvarkuća.Vaskrs je praznik koji najviše vole djeca. Tucaju se jajima i takmiče se čije je jaje najtvrđe. Razbijeno jaje se predaje pobjedniku i on nastavlja dalje da se takmiči.
Od vaskrsenja do Spasova dana pozdravljamo se sa Hristos vaskrse -odgovara se- Vaistinu vaskrse
                                       Vaistinu Voskrse!

                                                                                                                        Text:Sreto Pijetlović

_____________________________________________

____________________________________________

DUHOVI

"Praznik silaska Svetoga Duha".

Taj dan za Pravoslavlje je jedan veoma veliki dan,a posebno za moje selo,slava cijeloga sela.A kod nas još drugaćije nazvano seoska Masla za zaštitu ljetine .Nedelja: Silazak Svetog Duha na apostole - Pedesetnica -Trojice. "Praznik silaska Svetoga Duha". Rijeći od djetinjstva znane mi i bliske. Da, jos kao dijete sam znao da svi Hrisćani od davnina praznuju silazak Svetog Duha deset dana posle Vaznesenja, a to znaci -pedeset dana posle Vaskrsa. I taj praznik u Crkvi zove se-Pedesetnica, a u narodu Sveta Trojica ili Trojičin dan.A kod nas u Crnči DUHOVI. Na taj dan u Crnči svako domaćinstvo priprema svečani ručak uz obavezno pečeno prase ili jagnje, i još mnogo namirnica za gozbu ,da dočeka rado viđene goste iz okolnih sela i drugih mijesta .

                                                                                                                  Text:Sreto Pijetlović

-------------------------------------------------------------------

-------------------------------------------------------------------

Prepodobna mati Paraskeva(Sveta Petka) 27. Oktobar.